- Vinkovačkih jeseni
Narodni običaji u prvom redu seoski imaju svoje određeno obilježje. Scenarij priredbe svečanog otvorenja 53. Vinkovačkih jeseni bavit će se jednim godišnjim običajem, a on se odigrava stalno na određeni dan: to je hodočašće na Veliku Gospu – uznesenja Blažene Djevice Marije u svetište usred šume na Šumanovcima, u Cvelferiji.
Ustroj scenarija neće biti prikaz potpuno crkveno-vjerskog izvora – nego mora pokazati kako nema nepremostiva jaza među čisto crkvenim vjerskim tradicijama i pravim narodnim običajima ove vrste. Pokazat će i jedno narodno vjerovanje.
Za odabir teme ovogodišnje priredbe svečanog otvorenja 53. Vinkovačkih jeseni motivirala nas je književnica Mara Švel-Gamiršek, i to najviše svojim djelom Šuma i Šokci (objavljeno 1940. godine), a i priča o tome kako je u tijeku poplave Cvelferije crkvica u Šumanovcima ostala nepoplavljena i neuništena. (Vjerojatno će ta činjenica u budućnosti prijeći u legendu.)
Književnica Švel je napisala: – … jer Mati je Božja šumanovačka čudotovorna. Pred njezinom se crkvom nalazi mlaka, koja nikada, pa i za najveće žege ne presuši. I u toj bari, u davna vremena neka je žena, kojoj se ime ne pamti, vidjela odraz Matere Božje. Stoga svijet hrli u tu crkvu na dan kada se slavi Marijino uzašašće (8. VIII.) da joj zahvali za zdravlje, za sreću i za koju veliku ispunjenu želju.
„U hrvatskom jeziku hodočasnik je onaj koji „hodom časti“. Etape hodočašćenja su: polazak, putovanje, dolazak i povratak.[1]“
U nabrajanju etapa hodočašćenja nama je za scenarij najvažnija riječ putovanje.
Autorica knjige Šuma i Šokci navodi i one razloge putovanja koji nisu povezani s crkvenim obredom u svetištu, a to su susreti na putu, okupljanje familija iz obližnjih sela („…tako će se sastati mati s kćerkom, koju je udala u drugo selo; doći će tetke i stričevi, i stoga svaka familija ima svoje stablo pod kojim se svake godine sastaje“).
Šumanovački je tada prvi jesenji vašar. „Momci se i djevojke upoznavaju na vašaru ili u kolu pa se kaže da su brakovi koji se uglave pod okriljem šumanovačke Gospe sretni.“
Na tom putu čašćenja hodom nizat će se događaji u kojima će sudionici pokazati: jedno narodno vjerovanje, odnos starosjedilaca Cvelfera prema „dođošima“ (došljacima), eksploataciju slavonske šume od koje se stranci bogate, jer „tuđ svijet vozi hrastove u tuđe zemlje, samo ih šokački konji izvlače iz šuma“.
Tako je prošlo doba bogatih šuma, iščezle su lagane zarade, a zemlja postala podvodna. Šokačke se zadruge raspadaju.
O svemu što se događalo u Slavoniji kad je 1873. dokinuta Vojna krajina, Mara Švel doznaje iz bilježnice svojega supruga Gamiršeka, iz priča starih ljudi s kojima se susretala na polju, na sokaku, pa je poznavanje šokačkog života najjača spisateljska odluka Mare Švel-Gamiršek. Taj život ona bilježi fiksirajući ga na jedno selo, na jedno vrijeme, na određene ljudske sudbine – kada je nestala gospodarska osnova nekadašnjeg ratarskog života, ispaše, stočarenja, žirovanja.
Autorica pokazuje da ju zanima vrijeme nakon razvojačenja Vojne krajine 1873. godine. To je povijesno vrijeme promjene odnosa prema bogatom prašumskom blagu Slavonije. Književnica ga zapisuje kroničarskim postupkom.
Ustroj scenarija bazirat će se na utjelovljenju likova iz njezinih novela, a pojavit će se i sama književnica („Probudi me, čitajući moja djela, i bit ću tvoja java“ – Cesarić).
Bit ću pregršt istine o sudbini ljudi jednog mjesta, a takva je sudbina ljudi cijele Slavonije – određenog vremena.
Hodočašćenje, putovanje prema svetištu postaje poveznica svih epizodnih scena i događanja u njima.
Svi dijelovi scenarija moraju opravdati njegovu temu, a tome će pridonositi i glazba. Ponajviše su uglazbljene pjesme Doajena slavonske pučke poezije, Cvelfera Đuke Galovića, ali i neke druge, usklađene sa sadržajem teksta koji kazuju glumci.
Pjevanje odabranih pjesama bit će omaž Đuki Galoviću koji je stihom oslikao, osim cijele Slavonije i njezinih ljudi i svih devet njezinih sela u zajedničkom imenu Cvelferija.
U radu književnice Švel treba istaći dokumentarnost – koja pomaže u oblikovanju epizodnih scena, manjih zaokruženih cjelina – koji će opravdati temu Pregršt istine.
U svojem monologu ona se obraća čitatelju/slušaocu ovako:
- Čitaoče, ako hoćeš da se upoznaš s nekim živim ili s mrtvima čije sam sudbine opisivala – jer oni postoje ili su postojali – Ti samo okreni stranicu… (u knjizi: Ovim šorom, jagodo).
Epizodne scene
- Uvod
- Susreti na putu
- Jeste li vi Šokica?
- Na putu u Šumanovce
- Čija si, divojko?
- Da se spasi grunt
- Viši razlozi
- Je li bilo baš tako?
[1] Ivan Karlić – Tomislav Filić: Gospa Ilačka, Marijansko svetište na Vodici