Organizator: KUD „Filipovčice“ – Komletinci
Kontakt: Marija Čorić, 032/391-407, 098/927-08-97, marija.coric1@skole.hr
Proljetni ophod Filipovčice iz Komletinaca i običaj Filipovčica prvi su etnografski zapis iz 1897. godine, svećenika i zapisivača narodnoga života Josipa Lovretića u monografiji Otok, što su mu o tom običaju kazivali njegovi sugovornici sa sjećanjima na polovicu 19 st. i ranije, a vezano i uz njegova saznanja.
„Uoči prvog svibnja (1.V.) još za rana nasiku momci svojim divojkama, ili oci i rođaci svojim ukućanicama grabova granja. U Filipovčicu smije ići svaka divojka, koja već sidi za stativama, koja zna tkati. Divojke se skupe u družbe, svakog sokaka divojke za se. Opreme se u bilo ruvo, nike budu otkrivene glave pod pletenicom, nikoje se prikriju bilim maramicama. Obuku košulje ćenarke, nekadašnje materine najfinije, a dobro sačuvane divojačke košulje. Bilu maramu pribace oko vrata i bili zapreg pripašu. Koja ima dukata, poveže i dukate pod vrat. Svaka pripne na grabovu granu
istom otkano tkanje, obično što lipše pritkivane šarene otarke, da se vidi, kakve je darove za svatove izatkala.
Prid večer, ali još za vidna, krene taka družba sa svojim granama selom. Ne ulaze nigdi u avlije, nego prolaze selom kroz sve sokake pivajući:
Filip i Jakob goru lomio.
Drvce zeleno, jajce šareno.
Filipovčice, jakobovčice!
Drvce zeleno jajce šareno…“
Uoči sv. Filipa i Jakova 1. svibnja (prema novom), u Komletincima, do kraja pedesetih godina 20. stoljeća, prema kazivanjima starijih kazivača, izvodio se običaj ophoda Filipovčica. Mlade djevojke u bjelini narodne nošnje, bose i s grabovim granama u rukama obilazile su selo uz pjesme: Filipovčice, jakobovčice.., Današnja etnološka tumačenja govore kako su sudionice ovim ophodom trebale proizvesti određenu vitalnost, plodnost i opći napredak u tekućoj kalendarskoj godini za svoju zajednicu.
KUD „Filipovčice“ iz Komletinaca u današnje vrijeme jedini su nositelji i scenski izvođači ove sačuvane tradicije, koja je kroz proteklo stoljeće doživjela velike promjene.
Današnje generacije folkloraša upravo su u dobi djevojaka i momaka, kako je to i bilo u prošlosti prema nepisanim pravilima ponašanja, ali s generacijskim pomakom na više godine, u suglasju s današnjim vremenom i poimanjem dobnog statusa djevojaka i momaka.
